U petak, 20. veljače 2015. pet do frtalj dva, obilježili smo u Prvoj gimnaziji Međunarodni dan materinskog jezika (21. veljače).
Zahvaljujući entuzijazmu našeg bivšeg učenika Grge Petrova, imali smo priliku čuti različite kajkavske govore, ali i urbani zagrebački sleng. Zajedno s Grgom, posjetili su nas i mladi izvorni kajkavski govornici. Osvijestili smo bogatstvo i raznolikost kajkavštine na primjerima govora Hrvatskoga zagorja i Međimurja. Govor Marije Bistrice približio nam je Jura Tomorad, a govor Bednje, bednjansku prakajkavicu, inače zaštićenu nematerijalnu hrvatsku baštinu pri UNESCO-u, Barbara Suhodolčan. Kroatistica Željka Bujan, rodom iz Murskog Središća, govorila je o radostima i poteškoćama prevođenja Hobita na svoj zavičajni govor.
U pregledu osobitosti stare zagrebačke kajkavštine i novog, urbanog slenga, postalo nam je malo jasnije zašto tako loše naglašavamo pojedine riječi, ali ipak, najviše nas je zabavilo zagrebačko računanje vremena.
Hvala svim sudionicima!
