„Da odrežem dvije plahte mjesečine…“
Vladimir Nazor pisao je u vrijeme hrvatske moderne. Njegova djela mogu se razdijeliti u nekoliko umjetničkih faza: prva od tih faza bila je historicizam koji je prepoznatljiv po zanimanju za nacionalne legende i mitove, a njemu pripadaju djela Slavenske legende iz 1900. i Hrvatski kraljevi iz 1912, potom slijedi faza vitalizma u kojoj prevladava opijenost ljepotom prirode i životne radosti, iz te faze proizlaze Lirika 1910. i Nove pjesme pisane 1913.; slijedi Nazorov zaokret prema ezoteričnosti u kojem njegova poezija poprima misaona i duhovna obilježja te tako nastaju Niza od koralja u 1922. te Pjesma o četiri arhanđela u 1927. godini. Također se kao obilježje cjelokupnog rukopisa javlja secesijski stil kojem pribrajamo Istarske priče iz 1913. i Istarske gradove iz 1931.
Pjesma Njezin san pripada Nazorovoj fazi ezoteričnosti i mističnosti jer se nalazi u zbirci Pjesme o četiri arhanđela. Napisana je u četiri strofe, prve dvije strofe su katreni, a drugi dvije dvostisi. Svi stihovi u pjesmi su jedanaesterci: tako će u prve dvije strofe rima biti obgrljena, a u druge dvije uparena. Pisana je vezanim stihom što se vidi u rimi i broju slogova u stihu koji je u svima jednak. Temelj same pjesme čine refleksivni motivi koji pridodaju osjećaju mističnosti poput: mjesečine, noći, postelje i plahte, no temeljni motiv je san njegove drage. Ugođaj u pjesmi dočaran je raznim pjesničkim slikama, na primjer vizualnim: „Sa šljunka, što sav blista od bjeline“, i slušnim: „Ona je htjela u noć tihu, snenu“. U pjesmi pjesnik aliteracijom glasa s u stihu: „Sad spava. Sanja. – A ja dugo stojim“ postiže zvučnost. Mnogi epiteti u pjesmi pridonose uvjerljivijem prenošenju ugođaja koji pjesnik želi prenijeti. Glavni motiv sna pjesnik će u cijeloj pjesmi opisivati raznim figurama jer će sam san u pjesmi biti eufemizam koji predstavlja i simbolizira komu (biografski motiv) u kojoj se nalazi njegova draga. Motiv postelje označava sigurnost koju će ona imati u svom snu, a pjesnik odabire noć kao znak odmora koji dolazi poslije dana te raznim motivima poput jastuka i plahti mjesečine stvara ugođaj sigurnosti i mirnoće koji najbolje opisuje glavnim motivom sna. U pjesmi će epiteti najčešće stajati u inverziji i tako doprinijeti ritmičnijem ugođaju, a ritam dodatno obogaćuju rima i stilske figure.
Pjesma Njezin san je ljubavna pjesma u kojoj pjesnik ispunjava neke od zadnjih želja voljenoj prije negoli ona utone u san. Tako će koristiti metaforu: „Da odrežem dvije plahte mjesečine“ kako bi pokazao njenu mističnu želju koju joj želi ispuniti. Šljunkom koji blista i sunčanom travom predočit će svjetlo u noći, a mekanim jastukom i njenom posteljom sigurnost koju joj želi pružiti. Samim naslovom pjesme može se zaključiti da je jedan od temeljnih motiva san koji se tijekom pjesme razgrađuje kao simbol i znak nečeg složenijeg, odnosno motiva preko kojeg će pjesnik metaforama, epitetima i inverzijom pokazati svoju ljubav prema dragoj te njihovu povezanost.
Marija Bekić, 1.e
